Prilikom čišćenja korova i drugog raslinja sa njiva, vrši se spaljivanje, odnosno loženje otvorenih vatri bez preduzimanja posebnih mjera zaštite od požara. Skreće se pažnja onima koji krčenjem pripremaju zemljište za proljetnu sjetvu, da krčevinu odlažu na prikladna mjesta, odnosno ako istu moraju spaljivati, onda je potrebno preduzeti sljedeće mjere zaštite od požara:
- materijal za spaljivanje uvijek odmaknuti što je moguće dalje od šume,
- otpadni materijal uvijek spaljivati u manjim količinama,
- materijal koji se spaljuje mora biti zaštićen vatrobranim pojasom ( radi prijenosa i širenja vatre),
- prilikom paljenja materijala (otpada), mora biti prisutno najmanje 2-3 lica, sa odgovarajućom opremom za gašenje šumskih požara- grablje, lopata, trnokop i druge poljoprivredne alatke,
- spaljivanje vršiti uvijek u jutarnjim satima dok sunčana toplina nije potpuno osušila korov, koji bi mogao prenijeti vatru na šumu,
- spaljivanje otpada, materijala, nikada ne vršiti po vjetrovitom vremenu,
- nakon spaljivanje otpada mjesto spaljivanja dobro pregledati, politi vodom ili zatrpati zemljom, za slučaj da je ostalo žari koju bi vjetar mogao ponijeti u šumu.
Dolaskom proljetnih i toplih dana sve je više rekreativaca i drugih lica koja se kreću po šumama i koja vrlo često lože otvorene vatre u šumi. Zakon o zaštiti od požara je izričito zabranio loženje otvorenih vatri u šumama i u blizini istih.
Da ne bi došlo do neželjenih posljedica, prenošenje vatre na šumske komplekse, skreće se pažnja svim onim koji se kreću šumskim površinama, da ne lože vatru, jer će organi zaštite od požara u akcijama prevencije i nadzora šumskih površina, protiv lica koja se nađu da lože vatru, podnositi prijave nadležnim državnim organima.
O značaju šuma ne treba puno govoriti, pa se nadamo da će dobronamjerni građani, ljubitelji prirode i zdravlja, poduzeti sve akcije, kao i ovu koja ima za cilj zaštitu životnog okoliša i čovjekove radne i životne sredine.