Poštujući epidemiološke mjere i preporuke koje su na snazi, obilježen je 29. oktobar-Dan civilnih žrtava rata. Delegacije, Općine Maglaj predvođena načelnikom Mirsadom Mahmutagićem, Udruženja civilnih žrtava rata, kao i političkih stranaka položile su cvijeće na spomen obilježje civilnih žrtava rata kod solitera, zatim kod Spomen parka „Velika kuća“ i na Centralno spomen obilježje u Parku ljiljana.
„Maglaj je platio skupu cijenu oslobađanja. Mi se trudimo da civilne žrtve rata dobiju status, ono što su dobile ostale socijalne kategorije proistekle iz rata. Radimo na procesuiranju ratnih zločina, što je izuzetno težak i kompleksan posao. Napokon smo uspjeli doći i do Izmjene i dopune Zakona o civilnim žrtvama rata, tako da zaista radimo u kontinuitetu. Moram da se zahvalim načelniku i Općinskoj administraciji, kao i resornoj Službi koji nas prate, jer da njih nema zaista ni ove aktivnosti ne bi mogli realizovati“, kazao je Jasmin Insanić, predsjednik UO Udruženja.
Sedika Šahbaz i Jasminka Bašić doživjele su ogromnu tragediju u godinama agresije.
„Ne prođe dan da ne mislim na svog sina, svakodnevno je podsjećanje i tako će biti sve dok sam živa“, kazala je Sedika Šahbaz.
„Dok sam živa moja kćerka će biti u mom sjećanju. Sin ranjen, ona poginula u istom trenu. Teško je to, posebno kako prolaze godine, sve je teže i teže. Godinama čovjek sve iznova proživljava, vraćaš sjećanja unazad i kako stariš sve se više podsjećaš“ kazala je Jasminka Bašić koja u periodu agresije izgubila kćerku.
Granata ispaljena s agresorskih položaja 29. oktobra 1993. godine ispred objekta solitera prekinula je živote i snove 15 Maglajlija, od kojih su četvero bila djeca. Poginuli su ispred pumpe za vodu. Ranjeno je tada 15 osoba. Bilo je to u vrijeme kada je Maglaj bio u totalnom okruženju.
Tokom agresije u Maglaju je ubijeno 210 civila, od toga 57 djece mlađe od 18 godina. Najmlađa žrtva imala je samo dvije godine.
