NOVOSTI

Prošle godine od Ankare do Čubuka, a to je nekih 40 kilometara išlo se autoputem sa dvije trake. Ove godine iz Ankare se prema Čubuku i iz Čubuka u Ankaru izlazi i ulazi putem sa šest traka.To je ono što čovjek koji se ovdje vraća primjećuje prvo.A kad se već vozi tim putem ne može a da ne primjeti da je između tih traka lijepo uređeno zelenilo, travnjaci i drvoredi.
Koliko god da se Ankara gradi, toliko se isto vodi računa o zelenilu, drvoredima i parkovima.
Na pola puta od Ankare do Čubuka je aerodrom , koji se tri puta proširuje.Pa ako mislite da se svi ti putevi rade radi aerodroma varate se.Istina, prave se i zbog toga ali i zbog Čubuka u kojem je još prošle godine počela gradnja studentskog kampusa u kojem će se moći smjestiti 12 hiljada studenata.Za desetak godina, grad koji sada ima oko 80.000 stanovnika, imat će 10 puta više, a planirana je izgradnja i metroa.
Ankarska općina Čubuk živi od od poljoprivrede. Ovdje se proizvode velike količine zdrave hrane, prije svega višanja, kornišon, paprika ,mahuna, suncokret, bundeva i kavada.Sve se prerađuje i izvozi u Rusiju, Kinu i Tajland.

Turska, a posebno njena pokrajina Anadolija, u Evropi je najveći proizvođač zdrave hrane. Uz potpore države taj trend se stalno povećava a kako ovdje kažu to je i novi milenijski projekat, koji uz radove u građevinarstvu, gdje je Turska druga u Evropi, daju snažan zamah razvoju ove bogate zemlje.

Onaj ko jednom dođe u Istambul , Ankaru, Izmir , Konju , Bursu , Antaliju ili Bodrum uvjek će željeljeti da se vrati, prije svega, zbog ljepote ovih gradova , načina na koje se u ovoj zemlji čuvaju ostaci drugih civilizacija , obnavljaju starine iz vremena hiljadugodišnje vladavine Rima, hiljadugodišnje vladavine Vizantije, vremena Helitta i napokon gotovo petstotina godina velikog i snažnog Otomanskog carstva.
Putnik namjernik ovdje se vraća i zbog dobre hrane ,raznih slastica ;kazu hašlama , taze fasulje , mantarli tovu soka, dolmi, pilava,japrak sarme, kavurmi i čuvenog ajrana , ali i turskih baklava ,kadaifa, okruglih hurmašica i tankih tulumbi, i kad sve završite, lijepo će vam doći bijeli salep ili mejan šerbet.
Ovdje se ljudi vraćaju i zbog ljubaznih domaćina koji čine sve da musafiru u njihovoj zemlji bude lijepo i ugodno.Prema nama Bosancima Turci imaju poseban odnos. Naš autobus , u kojem su bili članovi GFA Maglaj i dio općinske delegacije Maglaj domaćini 8.Festivala kulture i privrede iz Čubuka dočekali su tridesetak kilometara ispred Ankare. Susret sa Zehrom, Fatihom i Jusufom bio je topao i srdačan.Ne samo ja, i ostali su se pitali čime smo mi to zaslužili ovako nešto i zašto nas dočekuju baš ovako.
Novo iznenađenje bio je smještaj u luksuznom hotelu Rojal Carina u samom centru Ankare. Mene je, a vjerujem i druge nenavikle da se vrata otvaraju karticom a ne ključem , da se svjetlo i frižider pali na karticu , pomalo sve zbunjivalo, ali na dobro se čovjek brzo navikne.

Već prve noći po dolasku u hotelu je upriličen prijem načelnika Čubuka Lokmana Ozdena , a sutradan našu ali i delegaciju slovačkog grada Sabina primio je mlađi guverner ili Kajmakam Čubuka Cemal Šahin.

Ceremonija otvaranja 8.Festivala počela je paradom koju su predvodili živopisni Mehteri uz tradicionalnu muziku .Na festivalu je bilo oko 280 štandova , među kojima i naš maglajski, na kojem je GFA želio da prezentira turističku ponudu ZEDO kantona, rukotvorine od drveta , tkane ćilime i druge zanimljivosti iz Bosne. Štand je bio izuzetno posjećen i zanimljiv što govori i to da se na njemu dugo zadržao ambasador Tajlanda u Turskoj i ambasador BiH u ovoj zemlji Sadik Subašić. Dobre domaćice štanda bile su Rašida Mulalić , direktorica Doma kulture i Sabina Grahić, predstavnica općine Maglaj.
Za četiri dana festivala prema procjenama organizatora štandove je obišlo blizu pola miliona posjetilaca.

GFA Maglaj i sazlija Sufijan Hadžić na Festivalu su nastupili 6 puta i pobrali aplauze brojne publike.
Turska televizija TRT četiri dana je snimala i direktno prenosila najveći dio festivalskog programa na kojem su pored folklornih grupa iz Maglaja i Sabina nastupile i grupe iz Turske ali i najveća turska zvijezda Zara.

Ambasador BiH Sadik Subašić, tokom boravka u Čubuku razgovarao je sa načelnikom općine Mehmedom Mustabašićem ali i sa jednoim brojem maglajskih privrednika; Salkom Hajdićem, Muslijom Totaj i Senadom Fejzićem, koji su prije toga obišli nekoliko turskih fabrika za proizvodnju betonske galantereije, mlijeka i mliječnih proizvoda i pekarskih proizvoda.

Ambasador Subašić je pohvalio rukovodstvo općine Maglaj koje je uz kulturnu saradnju sa Turskom na razgovore dovela i privrednike.Subašić je maglajskim privrednicima preporučio povoljno korištenje kredita turske vlade za razvojprivrede u povratničkim djelovima BiH a Maglaj ima sve uvjete za to.

Na prigodnoj svečanosti posljednjeg dana 8.Festivala kulture i privrede obavljena je i ceremonija potpisivanja protokola o bratimljenjui partnerskim odnosima između Čubuka i Općine Maglaj.Protokol su uz prisustvo velikog broja građana Čubuka,članova Općinskog vijeća Čubuk,članova delegacija općina Maglaj i Slovačkog grada Sabin i članova GFA Maglaj potpisali Lokman Ozden načelnik Čubuka i Općinski načelnik Maglaj Mehmed Mustabašić.
Oba načelnika su istakla da su radosni što je do potpisivanja protokola došlo nakon uspješne saradnje na polju kulture, prije svega učešća GFA na prošlogodišnjem festivalu a zatim i nakon razgovora delegacija dva grada u Maglaju te da je za očekivati bržu i uspješniju saradnju u drugim granama života.

Bilo je planirano da se protokol potpiše na gala zabavi koja je bila pripremljena ali je taj dio svečanosti izostavljen ,obzirom da se dan prije u Turskoj dogodio nemio događaj kada je u terorističkom napadu sedam policajaca stradalo smrtno.Na ceremoniji je obavljena razmjena poklona a zaslužni za uspješnu saradnju ova dva grada dobili su i priznanja.



Tokom ceremonije potpisivanja protokola najtraženija je bila studentica žurnalistike u Istambulu, maglajka Zerina Džambegović, a koja je u Ankaru stigla da bi pomogla svojim sugrađanima.Zerina je inače omiljena i kod predstavnika Čubuka, što najbolje ilustruje rečenica Lokmana Ozdena u intervju za RTV Maglaj. “Ovo je moja porodica. Supruga i troje djece. Zerina je naše četvrto dijete i ona je sada sestra mojim sinovima i kćerki”.

Dobro se dobrim vraća

U osam dana boravka u Ankari najčešće pričana priča bila o bratimljenju Atifa Spahića i Omera Aydina.
Priča je počela onog trenuka kada na sarajevskom aerodromu nije bilo Omerove prtljage u kojemu je bilo sve. U Maglaj je došao kasno uveče bez ičega. Bilo je kasno da bilo šta kupi. Kada je za to čuo Atif Spahić iz ormara je uzeo dvije košulje iz prodavnice veš, papuče, četkicu za zube kaladont i pokucao na hoteska vrata Omerove sobe. Omer (najbogatiji čovjek u Čubuku) bio je iznenađen i sutradan je pričao. “Tek tada sam shvatio , da čovjek u trenutku može ostati bez svega osim prijateljstva. U Maglaju smo se bratimili. Izgubio sam prtljag ali dobio brata”.
U Ankari i Čubuku gdje god su se sreli dva brata su se grlila.
Iako se Atif opirao, Omer ga je odveo u najluksuzniji butik i kupio mu skupo odjelo i skupe košulje.

U ovom tekstu eto nije ostalo mjesta da vam opišem susrete naše delegacije sa hafizom Ali Ozgelenom u Ministarstvu vjera u Ankari. Posjeti veličanstvenom mauzoleju Kemal Paši Ataturku, restauriranoj džamiji Bajram Hadži sa turbetom ovog evlije, iskopinama Augustovog hrama, Staroj ankarskoj utvrdi iz vremena Rima, Genčli parku u centru Ankare sa dva velika jezera i drugim ljepotama ovog lijepog grada i lijepe zemlje.

Preuzeto iz Maglajskih informativnih novina
autor : Faruk Zupčević