Nakon devet mjeseci potpunog okruženja, 19.marta 1994.godine deblokiran je Maglaj. Od 24.juna 1993. do 19.marta 1994.godine bio je najteži period tokom ratnih godina za ovu općinu. Blokada Maglaja donijela je neopisive teškoće svim borcima, hrabrim pripadnicima maglajske brigade i građanima.
Nije bilo naoružanja, municije, hrane, struje, vode, sanitetskog materijala. Brojne izbjeglice i građani trpili su stalna granatiranja i snajperska gađanja sa sjevernih i južnih agresorskih položaja. Život se odvijao u podrumima, trčalo se od zgrade do zgrade.
Skromne zalihe humanitarne pomoći brzo su se iscrpile, pa se u ovom periodu, hrana dopremala tzv. akcijom Padobran, većinom navečer, a odabrane kote su bile Ošve, Sikola i Borik.
U tim ratnim godinama svi su bili na svojstven način, majstori preživljavanja. Vodom su se snabdijevali sa pumpi, struja se dobijala pomoću akumulatora ili proizvodila uz pomoć diname i bicikla.
Izuzetno značajnu ulogu u tom periodu imali su mediji. Radio je konstantno emitovao program, Televizija „Fenix“ je osim informisanja imala i ulogu dokumentovanja arhivske građe, a počele su izlaziti i jednom mjesečno Maglajske informativne novine.
Tokom ratnih godina na maglajskoj općini poginulo je blizu 500 boraca, 550 je ratnih vojnih invalida, ubijeno je 210 civila, od toga 57 djece mlađe od 18 godina. Najmlađa žrtva imala je samo dvije godine.
