Program obilježavanja „Septembarski da ni otpora 92-95“ održan je u kino Sali Doma kulture „Edhem Mulabdić“ u Maglaju.
Prisutnima se obratio zamjenik Općinskog načelnik Jasminko Kapić i bivši komadant bataljona Salih Mujanović.
Program su uveličali vrtići sa područja općine Maglaj, Dječiji osmijeh, Maglajska mala raja i JU Dječiji vrtić Maglaj. Također, predstavili su se i mladi umjetnici Ahmed Mujanović i Sanel Delić.
Udruženje antifašista i boraca NOR-a raspisali su konkurs za učenike osnovnih i srednjih škola sa područja općine Maglaj na temu: „Antifašizam u očima mladih“.
Odabrana su 3 najbolja rada ispred osnovnih škola i 3 ispred srednjih škola, te su odlučili da u sklopu programa obilježavanja dana otpora dodijele nagrade. Ispred osnovnih škola treće mjesto pripalo je Kadiri Kurjaković iz Osnovne škole „Novi Šeher“, drugo mjesto Lamiji Salkić iz Osnovne škole „Maglaj“ i prvo mjesto Amoru Smajlagiću iz Prve osnovne škole Maglaj. U konkurenciji srednjih škola treće mjesto pripalo je Emini Pepelar iz Gimnazije „Edhem Mulabdić“, drugo mjesto Damiru Bradariću iz Mješovite srednje škole i prvo mjesto Lejli Hadžić iz Gimnazije.
Na današnji dan 1992. godine, u ranim jutarnjim satima Maglaj i linije odbrane pripadnika maglajske brigade zasute su hiljadama projektila ispaljenih sa neprijateljskih položaja. Grad Maglaj i njegovo civilno stanovništvo nisu bili pošteđeni, a agresorski vojnici gađali su sve što je živo maglajskim tlom hodilo. Mnogi su posljednju kap krvi prolili kako bi danas mi slobodno koračali svakom maglajskom ulicom, borili se za svoje ciljeve i živjeli ljubav. I oni su tada borili se s jednim jedinim ciljem da sačuvaju svaki dio bosanskog hljeba, mirisa i snage. Nisu se predavali bosanski sinovi, junaci, gazije. Željeli su ostaviti u amanet mir i rahatluk, osmijeh i poštenje. I ostavili su.
Čuli su se pucnjevi sa svih strana. Pozdraviše se nene, majke, supruge, djeca sa svojim unucima, sinovima, muževima i očevima, neki možda posljednji put. Stisak ruke bio je snažniji nego obično, a rastanak teži nego ikada. Odoše. Nikad se i ne vratiše. Za njihovu borbu, za njihovu hrabrost, za njihov cilj, borimo se da nikada ne budu zaboravljeni, jer oni nisu mrtvi, oni su živi. U svakom ćošku Maglaja, u svakom platanu, na svakoj borbenoj liniji, u svakom srcu oni su tu.
